Prije nekoliko mjeseci dobio sam priliku okušati se u svijetu političke karikature, pravi izazov pogotovo što se radilo o dnevnoj karikaturi, zapravo tjednoj pošto sam tjedno trebao isporučiti šest karikatura odjednom.
I tako jedan dan stigne e-mail u kojem me pitaju mogu li nacrtati nekoliko karikatura koje bi činile neki logičan niz, nešto kao strip a koje bi ujedno ilustrirale predizborni slogan jedne stranke.
Slogan glasi "PAZI KOGA BIRAŠ" a radi se predizbornom sloganu HNS-a. Uhvatio sam se posla kao što uvijek činim i nacrtam tri karikature i žurno ih pošaljem XY agenciji. Stvarno je bila žurba jer su karikature trebale biti objavljene kroz 2-3 dana, čim ih odobri netko iz stranke.
Svratim ja na njihove web stranice u nadi da ću vidjeti objavljene karikature, kad ono ništa. Hajde dobro, valjda nisu stigli pogledati. Sezona je godišnjih odmora, more, sunce, kome se još radi. Ali od karikature ništa ni narednih dana i tjedana.
Zvoni telefon, zove agent iz XY agencije. Pitam što je sa karikaturama. Kaže da su se odlučili za drugu formu promocije svog slogana ali karikature će mi platiti kao da su objavljene.
Odjednom sam postao svjestan što sam napravio, zapravo već dan prije mi se počelo motati po glavi kako bi se moglo dogoditi da im se karikature ne svide i da ih ne objave. Zašto? Zato što te karikature ne ilustriraju a još manje hvale njih i njihovu kampanju. Njima je zapravo trebala ilustracija a ne karikatura.
Možemo li mi karikaturisti zajedno sa politikom i političarima? Mislim da ne, jer posao nas karikaturista je da skrenemo pozornost na ono što ne valja. Ono što je dobro nema potrebe isticati jer je to samo po sebi normalno. Zašto hvaliti političare za nešto što im je ionako posao i čuditi se kad naprave nešto dobro.
Na kraju se postavlja pitanje, jeli bolje crtati ono što političari očekuju i imati posla ili biti svoj, biti karikaturista i bez posla.
Ja bih uvijek odabrao ovo drugo. |
