 “Tko o čemu kurva o poštenju” kaže narodna poslovica, tako i naši Saborski zastupnici a posebno se među njima ističe Andrija Hebrang koji, kako kaže, radi na čak 7, slovima (sedam) radnih mjesta kao i veliki dio njegovih saborskih kolega zastupnika.
Zapravo na ovaj komentar potaknula me njegova izjava.
Citat:
Na zastupničku je profesiju, kaže, usmjerena nepravedna hajka, dijelom motivirana dezinformacijama, a dijelom politikantstvom. Uz zastupničku je profesiju, kaže, vezan izniman stres koji sije zloćudne bolesti, pa je nedavni sistematski pregled otkrio među kolegama od 40 do 50 godina tri karcinoma i dva dijabetesa.
- Zastupnici rade na sedam radnih mjesta, a primaju smo jednu plaću. Vrlo često je riječ o etabliranim stručnjacima koji se nakon četiri godine teško vraćaju u svoju profesiju. Imam pravo to govoriti jer je ovo moj četvrti mandat, a plaća koju dobivam u Saboru niža je nego što bih je dobivao na svojemu radnom mjestu u bolnici, na kojemu otkad sam u politici volontiram - kazao je Hebrang.
Pita li se gospodin Hebrang zašto je to tako, zašto im je ugled pod takvim upitnikom. Svatko uglavnom žanje rezultate svoga rada pa tako i zastupnici. Sudeći po stanju u državi rezultati njihova rada su blago rečeno poražavajući. A rezultate njihova (ne)rada najbolje osjećaju stanovnici ove zemlje.
Kad zaposliš zidara da ti uredi fasadu i ovaj te zezne i napravi to šlampavo i nekvalitetno, sigurno ga više nikada nećeš angažirati da ti bilo što radi, a sigurno ćeš i prijateljima skrenuti pažnju da ga se klone.. Ali kod naših političara to pravilo ne važi. I nakon svakog njihovog mandata utvrđene su brojne nezakonitosti, promašaji, neuspjesi, izgublenji izbori itd. No to nije dovoljna opomena i razlog da se zapitaju koje su zapravo njihove sposobnosti i postoje li uopće. Što rade naši političari, stanu ponovo u red i čekaju nove izbore ne bi li u nekom novom mandatu možda bili bolji, pa ako opet ne uspiju, biti će bolje drugi puta. I onda u tim silnim pokušajima, radeći na silnim radnim mjestima za neke mizerne plaće koje su najmanje u Europi, jadni oboljevaju od Diabetesa, pretilosti, karcinoma, PTSP-a ....
S pravom se onda pitamo, kakav to čovjek moraš biti, i kakav karakter imati pa da se možeš iznova i iznova gurati na vlast. Pogledajte samo Čačića, ako ne mogu biti župan dajte da bar budem zastupnik, ako ne mogu biti zastupnik dajte da bar budem gradonačelnik, ne znam što će jadan ako mu i to ne uspije, već ozbiljno ”brinem” za njegovo zdravlje. Imaju li takvi ljudi uopće srama i obraza?
Teško, jer ne kaže poslovica uzalud “politika je kurva”.
|
